srce na pauzi
četvrtak, 09.09.2010.
Znala sam da cu se jednoga dana vratiti...
|
Dragi moji prijatelji, prošlo je 2 godine od kad nisam pisala...ne znam sto mi je bilo, vjerojatno neka duža kreativna pauza...sad sam se vratila i nadam se da ću biti koliko toliko redovita....I dalje nemam što pametno za napisati, srce je još uvijek na pauzi, vjerovali ili ne, još nije naišao onaj pravi....nekako sam se već i prestala nadati.....pusa svima i do čitanja!!!!:) |
- 07:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 14.05.2008.
Nakon kiše dolazi sunce...
|
Evo, kao što sam naslov kaže, nije dugo trajalo nepovoljno razdoblje...Štoviše, samo nekoliko dana nakon što sam prekinula s Hrvojem, upoznala sam divnog dečka, s kojim sam prije neki dan proslavila mjesec dana, bio je kod mene tjedan dana u puli, onda smo išli u sarajevo, i naposlijetku kod njega gdje sam upoznala njegovu mamu i brata...bilo je predivno, objavila bi slikice ali se bojim da me netko ne prepozna zbog prethodnih postova... Uglavnom, upoznali smo se u Zagrebu na autobusnom kolodvoru preko jedne prijateljice...nisam znala ništa o njemu, tek kasnije sam saznala da se bavi pjevanjem i da je snimio jedan singl, a na ljeto će izdati album. Mislila sam da je samo jedan dalmatinski galeb, no uvjerio me u suprotno, i sada sam sretna i (valjda) zaljubljena, proveli smo skupa 17 predivnih dana od 0-24, prije toga smo se samo čuli mobitelom, a onda je bila zabava povodom rođendana moje frendice u zgb i on je trebao meni poslati neku torbu autobusom. rekao mi je da dođem u 13.sati na kolodvor da dočekam torbu. Nemalo sam se iznenadila kad sam umjesto torbe ugledala-njega!!!bilo je kao u snu, obučen u crni sako, trapke, cipke, tamna kosa, tamne naočale...smrzla sam se i noge su mi se odsjekle!stajao je tamo lijeno i naočigled ga je zabavljao moj šok, nisam ga očekivala ni u snu! A taman sam za pola sata od tada bila naručena kod frizerke i na šminkanje kod jedne frendice. Nije bilo druge, išao je sa mnom. I na frizuru i na šminkanje. Kad sam došla kod frendice, tražila sam je vodu sa šećerom da dođem k sebi jer sam bila skroz izvan sebe..upoznala ga je i frendica, i njena sestra, muž i mama, svima se svidio, osim što je zgodan je i dobrica i jako duhovit, pa je tako i moja mama pala na njegov šarm, jer se sjurila dolje pred zgradu da ga upozna kad sam joj rekla da sam ga ostavila dolje da me čeka. Išli smo u zg na taj party a nakon toga u pulu, pa iz pule u sarajevo kod njegovih frendova i poslovno da odradi neko gostovanje. A iz sarajeva u njegov grad gdje sam upoznala njegove, te u Split da mi pokaže sve što još nisam vidjela. Jučer sam se vratila doma i tugujem za tih predivnih 17 dana...čujemo se preko msn i telefona, ali ništa ne može zamijeniti naše zajedničke trenutke. Jedva čekam da opet dođe ili da ja odem k njemu, već ćemo nešto smisliti..samo znam, ako ovo propadne, neću žaliti jer sam zbilja uživala i drago mi je da sam ga upoznala, jer je predivno stvorenje!!!! |
- 16:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.04.2008.
Strepnje se ostvarile, srce opet slomljeno...
|
...Eto, za mene definitivno nije sreća..Znam, ne bih smjela tako razmišljati, ali svako novo iskustvo podsjeti me da sam glupa što uopće očekujem ljubav. Bila sam u sedmom nebu, opet, prvi put nakon dugo vremena, nakon Njega...I onda sve izgubila...3 dana nisam jela, ne mogu normalno funkcionirati, usred rečenice se rasplačem, a počela sam i raditi scene po gradu, raznorazne..uništena sam skroz, psihički, fizički, duševno...u meni nema više ni atoma snage za nastaviti dalje. Briga me za sve. Javile su mi se i neobjašnjive vrtoglavice, tako sam završila na hitnoj..I tu sve počinje..naš kraj.. Šetala sam po gradu i odjednom mi se zavrtilo, mislila sam da ću se srušiti. Ponavljalo se tri dana,svaki dan sve jače i jače, naposlijetku nisam mogla održavati kontrolu, rušila sam se u hodu. Dok mi se jedan dan nije skroz zamračilo i onesvijestila sam se. Otrčala sam na hitnu gdje su mi obavili svakakve pretrage ali ništa nisu našli. Meni je na pameti bilo da sam možda trudna.. I prvi put u životu sam se tome veselila, imala sam njega, ništa mi nije bilo bitno. Zvala sam ga da mu kažem što se dogodilo, bio je na poslu i vidno se zabrinuo za mene, rekao je da ne može normalno raditi dok ne sazna što mi je i da mu obavezno javim. Rekla sam da se ne mora bojati, vjerojatno nije ništa, ali sam možda trudna. Rekao je da mu je bitno samo da sam ja dobro. Završila sam sa svime time tek oko 22 navečer, kad je on išao s posla, nazvala sam ga da se nađemo pred njegovom kućom, znala sam da žuri zatvarati kafić,samo sam ga htjela vidjeti na kratko. I vidjeli smo se, bili smo skupa točno 5 minuta a onda je doslovce odjurio jer kasni. Zagrlio me pro forme i rekao da će sve biti u redu..i otišao.. Bilo mi je užasno teško jer je morao ići, ali rekao je da će se javiti čim završi s tim. Otišla sam doma totalno skomirana i čekala,prošla je ponoć još se nije javio. Poslala sam mu poruku gdje je, a on je odgovorio da je s kolegama, sjedi i pije i priča o turizmu. Nisam to mogla više izdržati,jer je zadnja 2 tjedna bio nepodnošljivo sebičan, shvatila sam da je egoist i da mu je sve važnije od mene. Podsjetio me na susjeda. A sada ovo, mene riješi doslovno u 5 minuta, a onda ode piti s ekipom. Ali glavno da on mene voli i da mu je stalo do mene..yeah... Uglavnom, bila sam toliko povrijeđena s tim da sam mu drugo jutro automatski poslala poruku u kojoj sam mu objasnila da je on osoba s kakvom se ja ne mogu zamisliti u životu i da je previše samo-orjentiran i da ja tako više ne mogu, neka bude sretan u životu ali s nekim drugim, nekim kome će biti najbolji. Nisam imala namjeru niti ga povrijediti, niti ostaviti, samo sam htjela da se malo trgne. Drugi dan sam mu se javila, bio je jako u komi, molila sam ga da se nađemo da porazgovaramo, nije htio ni čuti. Optužio me da sam sve odbacila u jednoj poruci i da on ne želi biti s takvom osobom. Uzalud sam mu pokušavala objasniti da nisam tako mislila, nije me htio ni slušati. Nakon 2 sata nagovaranja jedva je pristao da se nađemo, ali samo da bi razgovarali o tome kakav ćemo odnos imati nakon veze, jer za njega je ova veza zauvijek gotova. Pristala sam i na to ali sam znala da ću ga pokušati vratiti, makar sam obećala da neću. Drugi dan je jedva svanuo, nisam mogla ni spavati,tada sam počela ne jesti. I prošlo je već 3 dana, ne mogu okusiti hranu, sve mi se gadi. Uglavnom, nazvao me i pitao hoću li doći. Otišla sam. Prvo kad sam ušla mi je rekao da ne može vjerovati kako sam lijepa, sjela sam i samo smo se gledali. Onda me pitao: "Šta ćemo mi, ljubavi?" Rekla sam da ne znam..i da sam shvatila da me ne voli i da ne želim moliti za ljubav osobu kojoj nisam važna dovoljno da bude uz mene u najtežim trenucima. Rekao je da nije tako kako pričam. Ali da je on prvi put u životu sa mnom iskusio što znači biti zaljubljen i što znači za nekim patiti, biti bez hrane, bez sna, ne ići na treninge koje nikad u životu ne bi propustio..Čestitao mi je što sam prva cura koja ga je ostavila-ali da mi je sada kasno za sve. Onda je rekao da mi želi pustiti jednu pjesmu koju je slušao ova dva dana, da je pjesma tužna ali pristaje njegovom raspoloženju. Ide nekako: I will never know how good it feels to hold you..i need you so...I cijelo vrijeme dok je pjesma svirala me onako tužno gledao, kao mali psić, samo što se nije rasplakao. Zgrabila sam ga za ruku i on je krenuo prema meni, pogledali smo se u oči i zagrlili. Šapnula sam mu na uho da ga volim i da mi oprosti. Rekao je da mi je sve oprostio, ali da ne može više biti sa mnom jer sam sve odbacila u jednoj poruci i da nisam osoba kojoj se može vjerovati, da ne želi doživjeti da se jednog dana probudim i kažem da ga više ne volim..i odem. Da ne bi podnio još dva dana takvog ne-života, da mu je dosta i da je naučio lekciju. I da će mu biti teško, ali da će preboljeti i da neće imati vezu dok god ne riješi sve svoje obaveze, a to bi bilo za cca 2 godine. Pitala sam ga da li bi mogli biti prijatelji do tada, i da onda budemo skupa, rekao je samo- Nikad više s tobom u vezi.Nikad kad prekinem se ne vraćam na staro. Ljubav čuvam za neka druga vremena i za neke druge ljude. Poljubila sam ga. Rekao mi je da sam tako slatka i da je tako lako ponovno pasti na mene i da ga ne navlačim opet na sebe, jer ne želi to više nikad proživljavati. I samo me odgurnuo i rekao mi da idem. Pitala sam ga zašto je tako odrješit da ne možemo ni razgovarati o tome da opet budemo skupa, a on se sav izobličio i rekao mi u ljutnji da nije on odrješit nego ja, i da sam svima već razglasila da smo prekinuli kao da sam jedva čekala da pobjegnem od njega. I da mi se sada želja ostvarila. I da mi je kasno za kajanje, neka budem đubre do kraja i ne molim ga sada, nego da čuvam ponos koji toliko voli kod mene. I to je bilo to, izašla sam iz kuće, on za mnom, zatvorio mi je dvorišna vrata i pobjedonosno cinično procijedio: Bok. Okrenuo se i otišao u dvoranu raditi trening, kad sam ga gledala kako odlazi, slomila sam se, ušla u auto, našla prvo napušteno parkiralište, i plakala. Izašla sam van i rukama i nogama lupala u neko drvo raskrvarila sam si šake, nije me pustilo. Tri dana već ne mogu funkcionirati, ne jedem, ni ne želim jesti. Odlučila sam da idem živjeti na more. Poslala sam mu poruku, zadnju u životu, da odlazim i da me ne pušta ako me voli. Nije pomaknuo malim prstom, zaključila sam da je sve što je rekao bila laž i da mu nije nimalo stalo. Jer da je, ne bi me pustio. A ja odlazim. Zbog njega. I sada u srcu znam, nikad se više neću predati nekome, nikome dati srce. Jer samo može biti slomljeno. Zato ga od prije 3 dana više nemam. |
- 09:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.03.2008.
Sretan i blagoslovljen Uskrs svima!!!
 |
- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 18.03.2008.
Zašto mrzim parne brojeve
|
Moram prenijeti dijelove današnjeg razgovora s dragim,umirali smo od smijeha...Ležimo kod njega doma, i ja slučajno bacim pogled na neki račun...i iznenadim se nazivom njegove ulice i brojem 9, kažem da je to moj broj.On na to kaže da je njegov karmički broj 9, ja kažem da moj nije karmički 9 nego 5, ali da općenito volim broj 5.I sve neparne brojeve, a da mrzim parne. A on na to: Kako to misliš, mrziš parne brojeve? Šta, ide dvojka ulicom i pljune na tebe, pa mrziš parne brojeve, odakle molim te tvoja mržnja prema parnim brojevima i kako se brojevi uopće mogu mrziti???!Ja kažem da ne želim komentirati i da nije bitno. A on će s nevjericom:Molim?!Kako možeš reći da nije bitno?! Ne možeš mi to raditi!Šta da ja sada kažem da ja mrzim svaku treću kap kiše?!A ja: Pa ok, to je tvoje pravo...I ne bi te uopće zanimalo zašto ja mrzim svaku treću kap kiše?! Ja:Ne bi, ni najmanje..Nije mogao vjerovati, gledao me kao da sam pala s Marsa, a ja sam se samo smijala..nisam mu otkrila svoje praznovjerje prema svim parnim brojevima, ni sama ne znam zašto ih ne volim, ali uvijek su mi petice, sedmice i devetke bile draže od dvojki i četvorki..I on ušuti.Kad će odjednom. Znam: mrziš ih jer je loše ispalo sa drugim dečkom, četvrtim, šestim, osmim...a ja :Ne, s dvjesto četrdeset i drugim, zato mrzim četvorke i dvojke..tu sam već lagano bila iznervirana, posebno zato jer me napol izgurao s kauča u svojoj želji da sazna zašto mrzim parne brojeve. Nakon toga smo se oko nečeg počeli raspravljati i on se izderao na mene, a ima jak glas toliko da me glava zaboljela, i zavrištala sam na njega:Ne deri se na mene!!!!I on se sav izbezumio: JA SE DEREM?!Poslušaj sebe!!!!I počeli smo se odjednom svađati bez ikakvog postojećeg razloga. A onda sam ga pogledala u oči i shvatila: volim ga. Volim ga jer nije kao drugi, volim ga jer ne trpi moje hirove i ne da mi da budem onakva kakva sam bila sa svima prije njega, volim ga jer je takav karakter kakav je, volim ga jer je pravo muško, a ne netko s kim se može manipulirati. |
- 20:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.03.2008.
Zaljubljivanje prelazi u ljubav...
|
Ovih dana su me mučile neke dileme, je li to to, nije to to, što je? Onda sam našla na netu neke testove o ljubavi i zaljubljenosti i shvatila sam da sam potpuno zaljubljena. Odjednom sam dobila sve kristalno jasno ispred sebe-to je ipak to. I svakim danom moja ljubav prema njemu raste i jača...bojim se snage svojih osjećaja ponekad.. strah me može li on podnijeti toliko emocija...Još sinoć sam mislila da ću ostati hladna kad ga vidim, a danas kad sam došla k njemu noge su mi se doslovno odsjekle, nisam mogla dočekati da odradi trening da ga mogu zgrabiti. Nisam sigurna griješim li što mu pokazujem svoje osjećaje sve više i više, hoće li me povrijediti, bojim se...Strah me dati mu svoje srce potpuno jer ne želim opet patiti...Sve je to dio života, patnja, strah...ali tako ne bih voljela ponovno to doživjeti, ne znam bih li to podnijela.. |
- 23:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.03.2008.
Tečaj kuhanja,prva svađa, tuga, uspomene na Njega....
|
Znam da zvuči ludo, budna sam u 3 ujutro jer sam prije 10 išla spavati, izmorila sam se na tečaju kuhanja, radili smo macaroni&cheese, po popularnom američkom receptu, ne sjećam se kad sam jela nešto tako fino. Tajna je u miješanju okusa. Makarone smo skuhali, a sir smo izribali posebno. Radili smo nadjev od mlijeka, brašna i još nečega, kasnije smo to prelili po makaronama, dodali sir i zapekli u tavi u kojoj smo rastopili maslac, umjesto ulja. Nakon što se speklo, cca 25 min,posipali smo po vrhu izmrvljeni čips. Za salatu smo imali definitivno najneobičniju kombinaciju. Što pomislite kad čujete majoneza+kupus u istom zalogaju? Fuj, točno? I ja sam tako mislila, međutim...Uglavnom, u teglicu majoneze doda se malo senfa, dvije velike žlice šećera, malo mlijeka i jabučnog ili vinskog octa. U posebnu zdjelu se nasjecka luk, kupus, izriba se mrkvica, pospe se sa grožđicama i zatim se sve prelije onom smjesom od majoneze. Zvuči nespojivo, ali je okus tako fin da sam lizala prste, prvom prilikom ću to napraviti kod kuće...njami.. To je što se tiče toga...ima i manje lijepih stvari...opet se osjećam nekako nezahvalno, dobila sam muškarca kakvog bi svaka žena poželjela, ne pomišljam na prevaru, izrazito ga poštujem i stalo mi je do njega, ali se opet pitam-je li to to? Je li to to ako ne živim za trenutak da budem s njim i da sam budna samo da ga gledam kako spava? Je li to to ako se ne topim u njegovom pogledu kao u Njegovom i je li to bila samo mladenačka ljubav čiji se intenzitet ne može ponoviti? S Hrvojem je drugačije..zanimljiv je, duhovit, ne mogu ga do kraja pročitati, uvijek mi ostaje zagonetka, ima toliko svojih aktivnosti da i mene tjera naprijed, osjećam da na mene dobro utječe moja ljubav prema njemu...ali ne dižem se zbog njega ujutro, ne gledam na sat čim se poklope kazaljke u nadi da on misli na mene...definitivno je drukčije nego sa svima dosad, nadopunjavamo se kao što nikad prije nisam iskusila, volimo iste stvari, gledamo u nekom istom smjeru, ali....On je bio On..i jednostavno ne mogu zaboraviti kako je učinio da se osjećam, bila sam na vrhu svijeta i gledala dolje...dao mi je doslovno krila..je li moguće opet voljeti tako? Hoću li tako voljeti Hrvoja? Zaljubljena sam na svoj način, zaljubljena sam u njegov karakter i njegov um, drukčije je, tako je drukčije,,,no je li to to? Svađali smo se neki dan, cijeli dan mi se nije javio, nisam ni ja njemu, bila sam u depresiji, nisam htjela jesti ni izlaziti, zatvorila sam se u sobu i tugovala. Navečer me zvao, nisam se javila. Ostavio mi je poruku na sekretarici, u kojoj ispada da je slučajno nazvao jer se čuje samo neko komešanje, televizija, nikakvi glasovi od njega. Pala sam u još veću depresiju. Dva sata poslije odlučila sam nazvati. Pretvarala sam se da sam spavala i pitala sam ga je li me zvao, rekao je da je. Po savjetima frendica(što bih bez vas cure), odlučila sam se praviti da je sve u redu i da nisam ljuta, ne pokušavajući ni spomenuti razlog svađe. Bio je tako čudan, nije mogao vjerovati da se ne ljutim a on je zabrljao, no ja sam bila iznad situacije. Pozvao me k sebi drugi dan, na što sam ja rekla da sam malo razmišljala i da ne bih željela da prenaglimo, te da je bolje da ne dolazim pretjerano k njemu, već da se više vidimo na kavama ili u nekoj šetnji. Izmislila sam obaveze za sljedećih nekoliko dana, praveći se da ne znamm hoću li moći stići i na cugu. Drugi dan me zvao da idem s njim u banku i u šetnju po gradu. Victory!!! I sada sam uspješno(zasad) preuzela kontrolu nad situacijom, a na selidbu definitivno neću još pomišljati jer vidim da ima toliko stvari oko kojih bismo mogli imati nesuglasice...bolje da se prvo malo ustabilimo kao par pa onda razmišljamo dalje... A On mi se javio, pitao me zar mi više nije ni prijatelj, na što sam ja rekla da njegovo ponašanje ne odaje da mi je on neki prijatelj i da vidim da mu nije stalo do mene. I da nisu ni mene u smeću našli i da mi se jednostavno ne da više truditi. Ostao je paf. Nikad mu nisam nešto tako rekla, mislim da mu je ego bio na minimumu kad je vidio moju poruku. Nisam osjetila satisfakciju, samo tugu. Još ga volim, iako znam da je on osoba koja ne može biti samo s jednom curom. Još ga volim iako znam da mi nikad ne bi bio vjeran i da me ne voli na način na koji sam ja voljela njega. Ali realna sam i znam da s njim ne bih bila sretna, iako bih letjela u oblacima, sve bi to bio privid sreće. Samo se pitam, postoji li još netko tamo negdje tko će mi pružiti takav osjećaj ili su moji dani ljubavi s filmskog platna zauviijek završili? Najgore je kad počne padati snijeg, zime su mi uvijek tako teške jer se sjetim svega..Kako sam ga slučajno pogodila grudom u glavu, na što se kao naljutio i nije me htio čekati da odem po psa, a kad sam se vratila mislila sam da je otišao, a sakrio se iza ulaza...Sjetim se kako mi je za valentinovo 2005. donio cvijeće pred zgradu i parfem na koji sam još dan danas slaba, da ga osjetim negdje, suze bi potekle...i sjetim se kako me po tom parfemu prepoznao u mnoštvu ljudi, kako me namirisao. Sjetim se kad smo izašli van svaki sa svojim društvom, sjedili smo praktički stol do stola, a on mi je poslao poruku: volim te..Sjetim se svake sitnice, njegovog zagrljaja kad bi dolazila k njemu, naših noći pred kaminom i gledanja u vatru koja se rasplamsavala kao naša ljubav. Sjećam se iščekivanja kada bi dolazio u Hrvatsku, nisam mogla ni jesti ni spavati, križala sam dane na kalendaru i živjela samo za dan kad će doći. Sjetim se svega toga i dođe mi da plačem. Ako postoji istinska sreća, ona je bila u njegovom zagrljaju, kad sam gledala njegove zelene oči i topila se u njima...nitko nema takve oči, nitko. Hrvoje isto ima zelene, no ne kao njegove..Ma, sve je to trenutno, sjetim se, odbolujem, prođe...ipak je sve to prošlost a život mora ići dalje...mora li? |
- 02:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 07.03.2008.
Seliti ili ne? I o piercingu...
|
Ne znam kako da sama sebi objasnim glupost koju sam napravila...kako da kažem...izbušila sam se, tj napravila sam piercing iznad usnice sa strane...jednostavno mi je u tom trenu došlo, bez prethodnog razmišljanja o tome, jednostavno sam otišla i rekla da to želim i točka. Bolilo me bušenje, ali izdržala sam...sada moje lice krasi jedan lijepi mali pierc koji će nakon 3 tjedna biti zamijenjen sa još manjim briljantićem...can't wait...Jedino što boli za poludjeti, već 4.dan sam natečena, usnica mi je kao od Marge u Simpsonima, smijala sam se sama sebi...No, manje bitno to oko pierca...Imam ja jedan drugi problem, slatku muku... Naime, dragi me već nakon 2 tjedna što smo skupa pozvao da doselim k njemu...A ni sam ne shvaća što to sve povlači...Bio mi je tako sladak prije neki dan...rekao mi je da je sretan kad se vidimo ali je nesretan kad zna da moram otići...ja sam mu rekla da ćemo tako uništiti ono iščekivanje i uzbuđenje, te želju da se vidimo, i da će mu biti svejedno kad dođem, da će znati da sam tamo i to je to, trčat ću po stanu nenašminkana, bacati okolo svoje gaće i čarape...na što je on rekao da bi mijenjao svo to oduševljenje za osjećaj da zna da sam uvijek tamo uz njega i misli da ništa u tome ne može biti loše, da nam samo može biti super...stalno mi govori da ne može vjerovati kako sam lijepa, naravno, pretjeruje, ali njemu se to ne može dokazati. Tako da, što se tiče zajedničkog života, imamo probu ovaj vikend, ostajem kod njega 2 dana pa ćemo vidjeti hoćemo li nakon toga biti na pas mater ili ćemo se dobro slagati...svega me toga strah...strah me gubitka slobode....kaže mi moja sharky da se, ako nekog voliš, ne trebaš bojati svega što donosi zajednički život i da u tom slučaju ne žališ za slobodom...Ma nije da žalim, samo me malo straši pomisao da odrastam...da stvaram svoj život s nekim...ne znam jesam li spremna na to..voljela bi udovoljiti njemu, ali i sebi...ne mogu se pretvarati da mi je svejedno..uh... |
- 21:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.03.2008.
Borilačke vještine na travi
|
Danas smo moj dragi i ja vježbali jiujitsu i aikido na travi u pola 8 navečer dok je puhao jugo..ja sam malo ubacila i joge..bilo je super..zvjezdano nebo, on i ja....radila sam stoj na rukama, on me držao, zvijezdu, svijeću i milijun drugih vježbi...jakne i cipele su nam bile razbacane na sve strane...kad smo došli doma bili smo još luđi i onda smo pjevali karaoke na playstationu i kompjuter nas je ocjenjivao...zavijali smo ko gladni vukovi na neki nikad viđeni tekst, živi smijeh...Onda mi je pustio moju pjesmu, Wind of change, legao kraj mene, zagrlio me i rekao da me voli,bila sam doslovce u sedmom nebu...jer i ja volim njega, zaista ga volim. Toliko da zbog njega želim biti što bolja osoba, budi sve najbolje u meni..predivan je.. |
- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 28.02.2008.
SRETNA...NAPOKON....
|
Evo...sami naslov kaže...sretna sam i zaljubljena, osjećam se potpuno uz njega... Da krenem ispočetka...jedna od dosadnih subotnjih večeri, frendice i ja tapijarimo na šanku i čekamo red, ja nervozna tipkam Ivanu poruku jer je otišao iz kluba bez pozdrava, ispričavam mu se u poruci što ga nisam pozvala da dođe k nama na piće, kad odjednom čujem dubok bariton iza sebe..."Čuj, oprosti, nije da škicam, ali sorry se piše sa dva r..U tom trenu kakve sam volje bila, okrenula bih se i rekla:A jeli? A odjebi se piše sa jednim d, jednim j i jednim b!!! I taman sam poletjela pogledom prema njemu i samo što nisam izustila ono što sam namjeravala, kad sam se u trenu susrela sa nečijim znatiželjnim zelenim očima..Bez imalo zlobe i provokacije, gledao me, a ja sam uspjela promucati samo nešto u stilu: da, znam, ja sam učiteljica engleskog, inače...i okrenula sam se natrag dovršiti svoju poruku, osjećala sam njegov pogled na sebi i dalje..U isto vrijeme sam cupkala u ritmu muzike, mislim da je bio neki house...okrenula sam se a on je nastavio: Molim vas da izađete van,jer vi ste daleko preludi za ovo mjesto...privodim vas, ja sam iz policije...sjećam se da sam se nasmijala na taj ulet i ponovno se okrenula na drugu stranu. Povremeno bih se okrenula i snimila ga, prvo što mi je palo u oči je što je bio iznimno visok i na sebi je imao neki smiješni kaput (by Nevena:bakaput:-))))))koji je izgledao kao da iz njega strše nekakve iglice. Bio je polusportski, polušminkerski, nije mi se baš svidio, izgledao mi je kao da ga je izvadio iz naftalina, za razliku od ostalih komada koji su proletavali svi ušminkani i za kakvima bih se uvijek prvo okrenula(ah, površnosti moja).Neka,samo sam iskrena...drugi dio slijedi sutra:-))))))) DRUGI DIO Dakle, nisam se okrenula za njim toliko iz razloga jer mi je bio wooow, nego iz znatiželje...škicao me dok je ispijao svoju pivu...bio je onako, slatko-zgodan i vrlo neobičan, definitivno ne moj tip..no nešto me tjeralo da i dalje blejim u tom smjeru.Na kraju smo se frendica i ja pokupile da idemo dalje u drugi klub, oni su nas pitali kamo idemo, rekla sam mu kao slučajno da ćemo tamo biti, pa da se možda i vidimo...Naravno, došli su...sjedili su s nekim curama, a kad su vidjeli nas nonšalantno su se prikrpali k nama i tu smo počeli neku neobaveznu konverzaciju, u svrhu upoznavanja. Moju frendicu je odmah zarobio njegov frend, a on i ja smo se samo nekako glupavo gledali, naravno, ja sam se trudila ostaviiti dojam odgovorne i ozbiljne osobe, učiteljice, koja ne izlazi inače van i sve joj je ovo naporno...no nisam baš uspjela u potpunosti, pročitao me da sam luda za zabavom...i tako se razgovor nastavio, sve dok nije trebalo poći kući...dečki su slučajno negdje zametnuli svoj auto i zamolili me da ih ja odvezem..prvo sam odfurala frenda, pa onda njega. Pozvao me k sebi u kuću, na što sam rekla da nema šanse, da ne znam što si je umislio ali da je krivo procijenio situaciju...Potištio se kao mali psić i rekao da je mislio samo da mu dam neke savjete kako da uredi svoje potkrovlje, svoj dio kuće. Osjećala sam se malo glupo,ali sam otišla, popila sok, pogledala stan i krenula doma, rekao mi je da mu se jako sviđam i da bi volio da mu dam broj mobitela...Počela sam se izmotavati kako se viđam s nekim, i da nema smisla da mu dajem broj jer nisam razriješila situaciju.Na tome je ostalo, tražio me da mu dam pusu, ali sam ostala dosljedna u svojim stavovima, a to su btw.da više nikada u životu neću nijednom svom dečku biti nevjerna..I nisam, otišla sam doma ali u mislima na njega i sa tisuću upitnika iznad glave. Tjedan dana je prošlo, nisam ga vidjela, znala sam da vodi jedan kafić u koji sam prije često zalazila s D., no nisam htjela da izgleda kao da sam došla tamo zbog njega, pa nisam ni otišla. Sve dok me frendica jednom nije odvukla s joge jer sam bila loše volje, pa smo odlučile zamijeniti jogu cugom-u njegovom kafiću. Ušle smo unutra, tamo je bio njegov frend od subote koji nam je poručio piće pa smo ga pozvale da sjedne s nama. Rekla sam mu da pozdravi Hrvoja i da mu ako želi pošalje poruku da smo sada nas troje na cugi i da mu da moj broj, ako ga želi. Rekao mi je da je on baš prije 10-ak min otišao doma odmoriti se, ali da će mu poslati poruku pa će vidjeti što će mu reći.Pola sata nije bilo nikakvog odgovora, a onda se on odjednom pojavio u kafiću, došao do mene i rekao da je mislio na mene od subote. Automatski sam mu na tu iskrenost odgovorila kako se ne viđam više s onim dečkom(u međuvr. je s ivanom puklo), a on je sav sretan rekao kako sada imam slobodnog vremena da sljedećih mjeseci s njim gledam filmove.tražio me broj, dala sam mu i čekala da se javi. Čekala sam punih tjedan dana, a onda kad sam se već prestala nadati iz vedra neba me nazvao, a moja prva reakcija je bila: zašto me tek sada zoveš?!?!?,onako nabrušena, a on meni: pa radio sam, imao obaveza...itd...Dogovorili smo se za cugu, i tako je počelo.Svakim danom sam sve zaljubljenija, on me ovu subotu vodio na godišnjicu braka od svojih, napio se i imao izljeve osjećaja cijelu noć, rekao mi je da nikad nije bio zaljubljen i da se u mene sto posto zaljubio i da me voli, i neka mislim što god želim ali da me on voli i da je siguran u to, pozvao me već da se preselim kod njega, što jedva čekam, mislim da nema sretnije osobe od mene, sinoć smo do pola 5 ujutro samo pričali o književnosti, povijesti, filozofiji, svemu, imali smo iste profesore u srednjoj pa je i tu bilo smijeha, rekao je da mu sa mnom nikad neće dosaditi i da sam ja osoba s kojom bi mogao provesti cijeli svoj život, da sam najbolja cura koju je ikada upoznao, da sam sve oduševila s kojima me upoznao itd..Bila sam presretna...i još sam...zadnja 2 dana, tj večeri smo bili budni dokasno jer smo učili skupa za njegov ispit(stariji je od mene 3 g ali studira), baš smo pravi tim, on svira gitaru, ja pjevam, ja volim kuhati, on pospremati...mrak!!!! Mislim da će me pozvati da idemo živjeti negdje na more, sinoć me pitao da li bih bila u stanju...rekla sam bez razmišljanja da bi išla na drugi kraj planete...i sama sebi se nasmijala, jer je to ono što sam oduvijek htjela-osjećaj da nekog možeš slijediti bezuvjetno kamo god pošao-sada sam to našla, i...obostrano je...konačno....VOLIM GA!! |
- 21:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 28.12.2007.
Merry x-mas and a happy New year!!!
  ..Da ne idem pojedinačno po blogovima, želim vam svima čestitati ove blagdane, puno sreće, ljubavi i zdravlja u Novoj godini! Nisam imala vremena pisati, kod mene se stvari mijenjaju brzinom munje iz dana u dan, više ni sama ne znam na čemu sam:-) nadam se da ću uskoro imati malo više vremena da sjednem i napišem pošteni post...E kad sam već tu, moram napisati da sam se ove godine sama pobrinula za bor, ima 2 metra u visini i 2 u promjeru, ogroman je...ali ja sam zadovoljna jer konačno imam pravu mrcinu od bora:-) Svima puno pusa, uskoro ću nadoknaditi svoje izbivanje iz blogosfere!kisss     A sada da podijelim s vama nešto meni jako drago...sjećate li se jednog starog filma o dječaku Milu(Majlo) kojem je bilo strašno dosadno, pa je jednog dana dobio crveni paket u kojem je bio crveni auto? Pa je uskočio u auto i krenuo kroz rampu, a dalje film postaje crtić. Tko se sjeća i to je gledao, neka uživa skupa sa mnom prisjećajući se doba djetinjstva....To je moj poklon za Božić svima koji me čitaju...enjoy! |
- 13:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 16.10.2007.
Rest in peace...
 Da se bar mogu probuditi U svijetu ljubavi Bez starih rugoba i ovih nakaza Što su me stalno pratile Da te bar mogu poljubiti Bez loših sjećanja na hladna proljeća Bez slike stradanja Što se baš na nas zalijepe Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane Da te bar mogu probuditi Kavu ti skuhati U krevet donijeti Pa te poljubiti Al' toga nema i ne postoji OOOOOO Da se bar mogu zaljubiti U malu seljanku Na nekom proplanku Gore u svemiru Tako da dolje ne vidim Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane Danas je svanuo novi dan, prvo novo svitanje otkad nisi s nama...Ti ne znaš tko sam ja, ali plakala sam za tobom...Možda sada odozgora vidiš koliko te ljudi voljelo i cijenilo...Nadam se da ćeš se zaljubiti u neku seljanku negdje na proplanku, gore u svemiru...I da će tvoj život biti bez granica, vječan...I da ćeš moći obući sve bijelo, providno uz tijelo, i da će te njene crne oči gledati i da ćeš voljeti njen osmijeh...i da te neće ta mala prijeći ko budalu već da ćeš konačno osjetiti ono što nisi za ovozemaljskoga života...da ćeš imati vjenčanje u bijelom i da će vas rajske kočije odvesti na najljepši medeni mjesec gdje će cvjetati božur, ne nekome drugome, već tebi...Mi ovdje tugujemo jer te poljsko cvijeće mladog pokriva, ali sigurna sam da si na boljem mjestu, jer Bog bira dobre duše koje želi uz sebe, zato dobri odlaze prerano...Počivao u miru... Svatko ima anđela čuvara....danas bi voljela da moj budeš ti...Zbogom Toše, zauvijek ćeš nam ostati u srcima....  |
- 13:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #
subota, 28.07.2007.
Korkma kalbim
|
Adim adim yaklastim zafere Bulunmayan bir ask ariyorum Senin olmasini becerir gibiyim Ama en soguk yaz günündeyim Kime danissam ayni seylere Hep ayni aska derde baglamis Bu sefer yanacak yürek olmayacak Çünkü kalbim ayni dertle aglamis Sözüm kiymetimi bilene Perisanim diyene Ayrildiysak kime ne Kimin karari Nasil koydu ki bu sana Içinde saklasana Anlattikça duyana Bana zarari Yüreksizin birine Gönül veren tenime Bakip da sözlerine Uyan kafami Degistirip adini Kapatmisim kapimi Gel artik ayriligin Kesin zamani Seytan misin melek misin Sanki benden yürekli misin Korkma kalbim geçer acisi Ilk defa mi asik oldun sen aaaaa Var mi askin benle kavgasi Sanki ilk kez agliyorsun sen |
- 20:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 27.07.2007.
Bildircindir hurmalar, gelir götunu türmalar!!!!
|
Evo mene opet, sretna sam, sretna, sretna...konacno sam vidjela Efez i Pamukalle, mada nisam uopce vjerovala da cu to vidjeti, jer je uzasno daleko...ali nagovorile smo decke da nas odvedu tako da smo danas imale cjelodnevni izlet do tih prelijepih povijesnih znamenitosti, krenuli smo nas cetvero oko 7 ujutro i vratili se u 6 navecer, tamo smo i rucali i bilo je zbilja prekrasno...te pamucne stijene su bijele i okolo je svuda voda, nesto neopisivo lijepo, dok sam gledala na slikama mislila sam da je lijepo, ali to nije nista prema osjecaju koji te obuzme kad to zaista vidis i hodas po toj vodi, umijes se njome...predivno...izgleda kao snijeg. Kad se vratim u Hrvatsku postat cu slikice. Eto, samo sam to htjela reci, sad cekamo Yilda(frenda) da zavrsi s tetoviranjem pa idemo negdje van plesati, a sutra idemo u Çeşme, na poznatu plazu, tako da se ipak ne mogu pozaliti da n1sam nista v1djela, popisu nedostaje samo Hagia Sofia(Aja), no ona je u Istanbulu, a mi smo jako daleko od njega, pa ce to morati cekati neku drugu priliku(a nisam bas sigurna da se necu vratiti u Tursku- prvim avionom!!!), tako da i za Sofiju jos 1ima velike sanse..ma ne znam sto reci, zaljubila sam se u ovaj grad!!!!!!!!!!!! |
- 20:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 25.07.2007.
hELOO sVIMA!!!!!!ŞÖÇ ÇÇÇ
Evo mene javljam se iz turske!!!ovdje na tipkovnici ne postoje slova s kvacicama, samo ç,ş, i tako dalje...Moram reci da je Izmir zbilja raj na zemlji, ljepsi grad u zivotu nisam vidjela, provodimo se fantasticno, razgledavamo povijesne znamenitosti, przimo se na 46 stupnjeva, cak sam jucer igrala tenis kod frendicinog decka u klubu, bio je to zbilja dozivljaj. Hrana je fenomenalna, kebab, omlet,döner, cijene su prihvatljive i sve je u granicama normale, mislila sam da cu potrositi puno vise nego sto ustvari jesam. Prvi let avionom bio je jako uzbudljiv, osjecaj kad uzlijeces je nezamjenjiv, a pogled iz aviona na oblake i male kucice koje ostavljas- fenomenalan. Ne znam sto reci, ovdje vec imamo pravu ekipu, svi su mi u tako kratkom roku postali jako dragi, ne mogu vjerovati da te ljude mozda vise nikad u zivotu necu vidjeti...jos samo 4 dana, svaki dan trazim po agencijama turistickog vodica koji ce nas odvesti na Pamukkale, poznati 'pamucni dvorac' sa vodom izvorom vjecne mladosti..ali bezuspjesno. Navodno takve ture kostaju 200 eura po osobi, a to je zaista previşe...Ostaje nam jos jedino Efez, da vidimo sve te rusevine i poznatu Celzijevu knjiznicu ili tako nesto. Slikala sam gotovo svaku pojedinost ovoga grada, zelim upiti svaku sitnicu, a znam da ce tih 7 dana ostati u mom srcu zauvijek, jer sam ovdje u ovom gradu osjetila nesto posebno prema svim ljudima, prema ovoj kulturi, to je nesto neopisivo, ne znate dok ne dozivite, stoga svakako preporucujem ovaj grad za odrediste iz vasih snova. Jos nisam vidjela famoznu plazu Çeşme, ali nadam se i tome narednih dana. Vise o mom putovanju kad se vratim u nedjelju a o tada mi budite pozdravljeni, dobri, lijepi i pametni!!!! Voli vas vase Srce!    |
- 12:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #
subota, 21.07.2007.
|
Ljudi moji, mi sutra putujemo, toliko sam izvan sebe da ne mogu ni o čemu drugome razmišljati!!!!Još da prođe ovaj dan i to je to, uzlijećem prvi put u životu. Jučer mi je tata pričao kako te pri polijetanju sila doslovce zalijepi za sjedalo. Mene je strah letenja, a posebno sada kad sam zadnjih dana na vijestima gledala reportaže o dvije avionske nesreće. Smrzla sam se od straha. Trebat će mi frendičina moralna potpora cijelim putem. Kad smo već kod nje(znam da čitaš), divim joj se jer je prema nekome osjetila toliku ljubav da bi mogla prijeći pola svijeta za tu osobu. Meni se to desilo samo s jednim u životu, samo s Njim, a u zadnje vrijeme sam čula toliko ružnih priča o njemu, da ni danas ne znam što sam ja to točno voljela na njemu. No, kako kažu, ljubav je slijepa. I ne može se racionalizirati. Samo se nadam da ću prema ijednom više u životu osjetiti slično, jer sam se počela bojati da sam toliko emotivno otupjela, da uništavam sve oko sebe. Ni prema S. više nisam sigurna što osjećam, privuklo me nešto, ono nešto, mislila sam da možda mogu prevladati sve probleme, ali sve više vjerujem da neću moći. Kad bi se zainatila srušila bi brda i doline da budem s njim, ali očito mi više i nije toliko stalo. Nije mi do nijednog. Treba mi psihički odmor. Danas mi se javio jedan dečko s kojim sam prije par godina nekoliko puta izašla, no nikada nismo imali neku vezu i slično jer je on uvijek bio nekako čudan, prvo je imao curu 5 godina, pa ga je ona ostavila, pa sam ga ja kao frendica tješila. On je meni govorio da mu se sviđam, stalno me zvao na telefon, jer mu je nedjeljom bilo besplatno, pričali smo o svemu i svačemu, sviđao mi se jako, ali nisam htjela da me tako zeza, dvaput se pomirio s curom iako ga je prevarila s nekim tipom dvostruko starijim od njega. Pa sam ga ubrzo otpisala. I danas mi se opet javio da bi htio sa mnom na kavu. A prije bi se stalno ispričavao kad bi se pomirio s curom, govorio da sam mu ja super, ali da jednostavno mora dati još jednu šansu vezi od 5 godina. Mada ja nikad nisam ništa tražila od njega, niti me zanimala neka veza, tad smo još bili jako mladi, mislim da sam imala oko 18, a on je imao 20 i već 5 godina staža u vezi. Bilo mi je žao kad su prekinuli, jer su bili lijep par i zbilja to nitko nije očekivao. I sada se nakon toliko godina javio, zbunila sam se. No, ja sutra idem i konačno ću malo odmoriti mozak od svih, kupati se, sunčati, ići u razgledavanje, neću misliti na nikoga, mobitel će mi služiti samo da se javim svojima, nikakve poruke, pozivi, želim provesti to vrijeme sama sa sobom ,u introspekciji same sebe. I kad se vratim želim odbaciti sve nemoralno oko sebe i konačno se uspjeti zaljubiti u nekog normalnog, prerezati sve veze s prošlošću koje ničemu ne vode i krenuti u novi život. Svima vam želim lijep provod ako idete na more, pa i ako ne idete, uživajte u lijepim sunčanim danima. Šaljem vam puno pozdrava i javim se čim se vratim, po mogućnosti s nekim slikicama. PUSA SVIMA!!!! |
- 11:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.07.2007.
Unfaithful....
|
Story of my life Searching for the right But it keeps avoiding me Sorrow in my soul Cause it seems that wrong Really loves my company He's more than a man And this is more than love The reason that the sky is blue The clouds are rolling in Because I'm gone again And to him I just can't be true And I know that he knows I'm unfaithful And it kills him inside To know that I am happy with some other guy I can see him dying I don't wanna do this anymore I don't wanna be the reason why Everytime I walk out the door I see him die a little more inside I don't wanna hurt him anymore I don't wanna take away his life I don't wanna be... A murderer I feel it in the air As I'm doing my hair Preparing for another date A kiss upon my cheek As he reluctantly Asks if I'm gonna be out late I say I won't be long Just hanging with the girls A lie I didn't have to tell Because we both know Where I'm about to go And we know it very well Cause I know that he knows I'm unfaithful And it kills him inside To know that I am happy with some other guy I can see him dying I don't wanna do this anymore I don't wanna be the reason why Everytime I walk out the door I see him die a little more inside I don't wanna hurt him anymore I don't wanna take away his life I don't wanna be... A murderer Our love, his trust I might as well take a gun and put it to his head Get it over with I don't wanna do this Anymore Uh Anymore (anymore) |
- 14:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 08.06.2007.
|
Ma ja ovu ženu naprosto obožavam, iako sam čula da je razmažena i prepotentna(sve što ja nisam), ima glas do bola i pjeva o meni omiljenim temama. Evo jedne pjesmice o sponzorušama koja me osvojila čim sam je prvi put čula... When you walk in the bar, And you dressed like a star, Rockin’ your F me pumps. And the men notice you, With your Gucci bag crew, Can’t tell who he’s lookin’ to. Cuz you all look the same, Everyone knows your name, And that’s you whole claim to fame. Never miss a night, Cuz your dream in life, Is to be a footballers wife. You don’t like players, That’s what you say-a, But you really wouldn’t mind a marionette. You don’t like ballers, They don’t do nothing for ya, But you’d love a rich man six foot two or taller. You’re more than a fan, Lookin’ for a man, But you end up with one-nights-stands. He could be your whole life, If you got past one night, But that part never goes right. In the morning you’re vexed, He’s onto the next, And you didn’t even get no taste. Don’t be too upset, If they call you a skank, Cuz like the news everyday you get pressed. You don’t like players, That’s what you say-a, But you really wouldn’t mind a marionette. Or them big ballers, Don’t do nothing for ya. But you’d love a rich man six foot two or taller, You can’t sit down right, Cuz you jeans are too tight, And your lucky its ladies night. With your big empty purse, Every week it gets worse, At least your breasts cost more than hers. So you did Miami, Cuz you got there for free, But somehow you missed the plane. You did too much E, Met somebody, And spent the night getting caned. Without girls like you, There’d be no fun, We’d go to the club and not see anyone. Without girls like you, There’s no nightlife, All those men just go home to their wives. Don’t be mad at me, Cuz you're pushing thirty, And your old tricks no longer work. You should have known from the jump, That you always get dumped, So dust off your fuck me pumps. |
- 14:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 30.05.2007.
You Know I m No Good
|
Meet you downstairs in the bar and heard Your rolled up sleeves and your skull t-shirt You say why did you do it with him today? And sniff me out like I was Tanqueray Cause you're my fella, my guy Hand me your stella and fly By the time I'm out the door You tear me down like roger moore I cheated myself Like I knew I would I told ya, I was trouble You know that I'm no good Upstairs in bed, with my ex boy, He’s in the place, but I cant get joy, Thinking of you in the final throws, this is when my buzzer goes Run out to meet your chicks and bitter You say when we're married cause youre not bitter There'll be none of him no more I cried for you on the kitchen floor I cheated myself Like I knew I would I told ya, I was trouble You know that I'm no good Sweet reunion, jamaica and spain Were like how we were again I'm in the tub youre on the seat Lick your lips as I soak my feet Then you notice lickle carpet burn My stomach drops and my guts churn You shrug and it's the worst To truly stuck the knife in first I cheated myself like I knew I would I told ya I was trouble, you know that I'm no good I cheated myself, like I knew I would I told ya I was troubled, yeah ya know that I'm no good |
- 14:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 29.05.2007.
Back 2 black
|
|
- 01:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 11.05.2007.
|
..Odlučila sam da neko vrijeme neću pisati postove o sebi, moje srce je još na pauzi. Ali sjetila sam se da bih mogla otvoriti recimo nekakvu rubriku za davanje savjeta, naravno, nemam odgovor na sve ali bih voljela pokušati pomoći bilo kome tko ima problem, dvojbu i slično. Stoga, ako želite obratite se jednoj curi koja je odlučila imati više sluha za tuđe probleme, a ne samo za svoje, nekome tko želi pomoći, ako ne uspije, onda barem pokušati pomoći. Jer ljudi trebaju biti međusobno tu jedni za druge, a ne jedni drugima vukovi, kako poslovica kaže...pusa svima! |
- 01:15 - Komentari (31) - Isprintaj - #
subota, 05.05.2007.
|
Zamisli prvi put gledamo se, Od toplih pogleda srca šire se. Zamisli da nikog nismo povrijedili, čisti i nevini, ko da se nismo promijenili. Ja ovdje silazim,ja ovdje izlazim, da plačem podsjeti me. Jedan je tužan broj, nek bude samo moj jer, dvoje tužnih mnogo je. Ja ovdje silazim jer, kako da letim, kad hodam po dnu, Ja se budim iz sna, Ljubav nek umre u snu. Zamisli prvi put čujes moj glas, I vrijeme stalo je negdje iza nas. Zamisli da neki drugi se rastaje par, To nije neuspeh naš, već tudja greška i tudja stvar. |
- 12:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 24.04.2007.
|
...Lagat ću sebi, da srce ne stane Svaki put kad dodirneš me Slučajno u prolazu, Lagat ću da ne iskrivim lice U bolnu grimasu... |
- 21:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.03.2007.
Tortilje s piletinom
|
Tortilja svojom kruto-elastičnom teksturom savršeno omotava gotovo svaku namirnicu, ali joj se ne može osporiti pobjednička simbioza s piletinom. Simbioza iz koje ćemo za stolom najviše koristi izvući, naravno, mi. Priprema1. U kipuću vodu stavite kuhati piletinu, češnjak narezan na listiće, papar i kuhajte oko 20 minuta, dok meso ne omekša. Pustite da se ohladi i zatim narežite na kockice. 2. Nasjeckani luk pomiješajte s peršinom, posolite i dodajte piletini. Na kraju umiješajte kiselo vrhnje. 3. Na svaku tortilju stavite po žlicu pripremljenog nadjeva, zamotajte te učvrstite čačkalicama. 4. Na zagrijanom ulju u tavi popecite tortilje do zlatnosmeđe boje. Odstranite čačkalicu i prerežite. 5. Umak pripremite tako da ogulite avokado, odstranite mu košticu, a meso zdrobite vilicom. Dodajte sok limete, nasjeckani luk, sitno narezani čili, oguljenu i na kockice narezanu rajčicu, peršin i sol te promiješajte. Posluživanje Tople tortilje poslužite s umakom od avokada. SavjetUmjesto umaka od avokada možete poslužiti Podravkine Salsu i Ljutu salsu. Sastojci za 4 osobe 8 tortilja ulje za pečenje Za nadjev:1 l vode 500 g pilećeg filea 1 češanj češnjaka 5 zrna papra 70 g luka 2 žlice nasjeckanog peršina sol 3 žlice kiselog vrhnja Za umak od avokada: 2 avokada 1 žlica soka limete 1 žlica sitno nasjeckanog luka 1 čili 250 g rajčice 1 žlica nasjeckanog peršina sol |
- 20:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.03.2007.
Nursery rhymes
|
Jeste li znali da su djeca u Velikoj Britaniji od najranijeg djetinjstva suočena sa velikim zlom nazvanim Nursery rhymes iliti po naški, Rime za djecu u jaslicama. Djeca odrastaju uz takve stihove koji po mom mišljenju ne da nisu pogodni, već u djece mogu dovesti do potpuno krivog shvaćanja života, potpuno im se iskrivljuje percepcija. Rime su pisane na engleskom jeziku, ja ću ih navesti nekoliko, samo da ukažem na besmislenost u njihovom takozvanom didaktičkom karakteru, ostala sam zapanjena kad sam ih čitala, a ipak toliko roditelja još i dan danas ne uviđa da su Nursery rhymes pogubne za dječji razvoj. Pa evo nekoliko: Rock a bye Baby Rock a bye baby on the treetop, When the wind blows the cradle will rock, When the bough breaks the cradle will fall, And down will come baby, cradle and all. Jack and Jill Jack and Jill went up the hill to fetch a pail of water Jack fell down and broke his crown And Jill came tumbling after Up Jack got and home did trot As fast as he could caper He went to bed and bound his head With vinegar and brown paper Ova druga koja je, ajmo reći, manje potresna od prve, ima, naime, nevjerojatno porijeklo. Korijeni ove rime su u Francuskoj, Jack je poistovjećen sa Kraljem Lujem XVI., koji je giljotiniran(lost his crown), a Jill sa kraljicom Marijom Antoinetom(who came tumbling after). Ova priča je bila prihvatljivija kao priča za djecu sa sretnim krajem. London bridge is falling down London Bridge is falling down, Falling down, Falling down. London Bridge is falling down, My fair lady. Take a key and lock her up, Lock her up, Lock her up. Take a key and lock her up, My fair lady. How will we build it up, Build it up, Build it up? How will we build it up, My fair lady? Build it up with silver and gold, Silver and gold, silver and gold. Build it up with silver and gold, My fair lady. Gold and silver I have none, I have none, I have none. Gold and silver I have none, My fair lady. Build it up with needles and pins, Needles and pins, Needles and pins. Build it up with needles and pins, My fair lady. Značenje ovih stihova pronašla sam u Wikipediji, a ono je sljedeće: najvjerojatnije se odnosi na izgradnju mosta iznad rijeke Temze u Londonu. “Fair lady” koja je “locked up” odnosi se na staro vjerovanje da bi se u temelje mosta trebala sazidati mrtva djevica kako bi most postao čvrst I postojan, prema nekim magijskim značenjima. (wtf???) Polly put the kettle on Polly put the kettle on Polly put the kettle on Polly put the kettle on We'll all have tea Sukey take it off again Sukey take it off again Sukey take it off again They've all gone away Ovakvu besmislicu dugo nisam pročitala, na što bi ovo trebalo ukazivati djeci u Engleskoj, gdje je poznato da se čaj pije svaki dan u 5 sati popodne? Ima još ovakvih rima za djecu, no morala sam neke izdvojiti jer zbilja mi nije jasno kako to da djeca uz tako nešto odrastaju. |
- 13:05 - Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 06.03.2007.
xxx
|
Neki ljudi umru mnogo prije nego što im duša napusti tijelo. Moram reći da je dan kad sam umrla onaj dan kad sam shvatila da sam prevelika kukavica da bih riskirala smrt. Zanimljiv paradoks, zar ne? Da, i ja ga smatram smiješnim. Toliko smiješnim da se noćima moram uspavljivati suzama. Običavala sam obrokovati u parku blizu velike poslovne zgrade u kojoj radim. Isti ručak svaki dan: sendvič s maslacem od kikirikija, kutija grožđica, jabuka i tamno obojeno piće. Moj ured bio je visoko u toj zgradi, savršeno uredan. Dolazila bih u njega svako jutro, ostavljala pamet na ulaznim vratima i vraćala se po nju u kasno predvečerje. Nakon pet godina, nisam se više zamarala ni pokupljanjem pameti na odlasku. Plutala sam u neznanju. Rob rutine i sva ta sranja. Ručak u parku bio mi je jedini stvarni događaj u danu. Mogla sam jesti i za stolom u uredu, no nekako mi je ušlo u naviku prelaziti cestu i odlaziti na klupicu u tom parkiću. Sjela bih na jednu od dviju klupica; jedna je imala pogled na jezerce gdje su labudovi klizili vodenom površinom, a druga je gledala na cestu, na promet.. Labudovi su bili lijepi, promet užurban. Zurila sam u kotače koji gmižu kao bube kada se polako približavaju semaforu na kojem je crveno, tada kreću u akciju i otkotrljaju se brzo, tako brzo..Pitala sam se kako bi bilo da sam još više nevidljiva nego što jesam i da se mogu ispružiti na pločniku u trenutku kada svjetlo na semaforu pozeleni, osjećajući kako mi kotači gnječe tijelo, lome rebra i prolijevaju krv po cijelom pločniku. Postala sam opsjednuta sanjarenjem o načinu na koji bih se ubila. Možda sam trebala posjetiti psihijatra. Nisam smatrala da nešto znači moja vizija vlastitog tijela pod kotačima jurećeg automobila...to je samo vizija... Godinama sam to radila žvačući jabuku i promatrajući promet, nakon što sam se zgadila sama sebi zureći u labudove. Nikada razmišljajući. Nikada... Jedan dan sam beživotno promatrala tri auta u desnom prometnom traku, sva tri su imala registarske tablice koje su označavale neki pojam vezan uz sport: SOCCERGOD, VIKINGS i JAZZ. Jamačno, ova posljednja je vezana uz glazbu, ali isto tako je mogla biti i vezana uz sport. Vidjevši ih kako gmižu osjetila sam radost iznutra. Te tablice koje označavaju taštinu, sva tri auta poredana jedan iza drugoga poput drva u drvoredu. Tada sam spazila tu djevojčicu. Ne znam je li imala mentalni poremećaj ili ju je mama hranila kiselinom, ili što drugo. Zalutala je u promet krećući se u malim lijenim krugovima. Za pomisliti je da bi je neki od tri vozača spazio. Nagazio kočnicu. Ali neki vozači ulaze u zonu kada su iza volana. U zonu u kojoj raspoznaju samo isprekidanu liniju lijevo, dugu žutu liniju desno, i ništa više. Ni brzinu, ni razmak između automobila ispred, ništa više. Ni male djevojčice koje plešu u sićušnim krugovima niti dva, niti jedan, ni pola metra ispred njihovih parajućih, vrtećih kotača. Plavi Sedan sa četvera vrata stišće kočnice par trenutaka prekasno, jer crveni automobil iza njega ne koči i udara u Sedan a time i u djevojčičin trbuh, rušeći je na cestu i izlažući nadolazećem prometu. Automobil čiji kotači su usmjereni direktno prema njezinoj glavi ne staje na vrijeme da ne bi došao u kontakt sa njezinom malom lubanjom. Posljednji pogled lijevo stigao je prekasno. To je bila smrt o kakvoj sam sanjala godinama. Zurila sam u njezino nepomično tijelo, u njezine cipelice. Nikad prije nisam vidjela nekoga kako umire. Nikad. Nisam mogla skinuti oči s nje. Netko vrišti. Istrčava na cestu. Većina automobila je stala, nitko nije udario onoga tko vrišti. Bila je to žena. Uzela je djevojčicu u naručje i ljuljajući je jecala izvikujući njeno ime: Mabel, Mabel!!!Maaaaaaaaaabeeeeeeeeeeeel!!! Uskoro kola hitne pomoći, debeo red prolaznika koji su mi zaklanjali vidik sa klupe. Moja pauza za ručak je gotova. Vrijeme je da se vratim u ured. Bacila sam papirnatu vrećicu i pošla. Moje lice nije promijenilo izraz dvadeset minuta, otkad je Mabel zalutala na cestu. Moj izvještaj na poslu je gotov i ne mogu prestati razmišljati o njoj. Moram promijeniti ulje na automobilu i ne mogu prestati razmišljati o njoj. Moja mačka je povratila na plavi karirani kauč i ona mi ne izlazi iz glave. Ležim u krevetu a ona pleše svoje sitne krugove ispod mojih vjeđa u mraku, gdje je bijela jedino njezina haljinica. Jedino crveno je njezina krv. Ne izlazi mi iz glave. Popunjava sve male praznine dok mi mala Mabel ne istrči na uši. Preko mojih zobenih pahuljica. Preskačući moje jutarnje novine, plešući mi na kompjuterskom ekranu, šapčući mi na uho i plešući svoje sićušne krugove na mom ramenu. Mabel. Mabel. Mabel. Spazila sam njezinu osmrtnicu. Mabel Greenwich. Mabel Greenwich. Pokopana na groblju Woods Hill. Rođena 29.lipnja 2073, umrla 7. ožujka 2081. Mabel Greenwich. Mabel Greenwich. Pitam se jesu li i plastične kopčice koje su držale njezine konjske repove isto tako smrskane pod kotačima. Jesu li ostavile ljepljiv trag na pločniku. Mabel Greenwich u mojoj juhi. Mabel Greenwich u muškoj svlačionici. Pitam se je li njezina bijela haljinica bila kupljena u nekom second-hand dućanu ili u robnoj kući. Mabel Greenwich u mojim snovima. Mabel Greenwich mumlja zajedno s mojim usisavačem. Pitam se je li imala mačku. Psa. Mabel Greenwich sa očima tako velikim da su nosile cijeli svijet. Mabel Greenwich zuri u mene. Pitam se mrzi li me. Pitam se zna li. Mabel Greenwich šapuće pjesmu..Mabel Greenwich.. Mabel Greenwich. Progoni me, opsjeda. Probudila sam se usred noći tako promrzla da mi je dah izašao u obliku bijelog oblačića. Ne znam koji je bio datum, ni koliko je prošlo od njezine smrti. Ali znala sam da ne želi otići, znala sam da je uvijek tu. Znala sam... Ne znam zašto je klupica imala pogled na promet. Tako blizu cesti. Tako blizu da osjetim vjetar kada automobil brzo projuri pored mene. Tako blizu da vidim kamenčiće kako frcaju kada automobil proleti. Tako blizu da bih mogla zgrabiti male djevojčice sa konjskim repovima u bijeloj haljinici kad ih vidim kako istrčavaju na cestu plešući u sitnim krugovima. Toliko blizu da bih je mogla zgrabiti prije nego što je udari automobil. Toliko blizu da ne mora umrijeti...toliko blizu.... Mabel Greenwich u mojim očima, kamo god pogledam, Mabel Greenwich. Smrt o kakvoj sam sanjala godinama. Samo, ja sam sanjala o svojoj smrti. Ne nečijoj drugoj. Zašto je nisam spasila? Jer sam se uplašila? Jer sam željela vidjeti kako umire? Trebali bi postojati čuvari koji bi spriječili pješake da istrčavaju u gust promet. Pješački prijelazi, zebre. Postojao je samo netko tko je držao u ruci napola pojedenu jabuku i nije učinio ništa gledajući njezinu smrt. Voajer smrti. Izopačen um, bolestan, poremećen čovjek. To sam ja. Postala sam opsjednuta s Mabel na posve novi način. Krivnja me toliko izjedala i preplavljivala. Posjetila sam njezin grob. Ostavila nebrojeno mnogo cvijeća. Igračaka. Ostavila anonimne poklone za njezinu obitelj. Motrila cestu kao sokol dok sam vozila. Ništa nije bilo dovoljno. Unatoč svemu, ona je bila mrtva. Trunula je, raspadala se. Mrtva. Otišla sam u crkvu. Mnogo različitih crkava. Tražeći svoj unutarnji spokoj, način da smirim um, da mi srce bude na mjestu. Zdravo Marijo. Slava Alahu. Je li moja karma da Mabel Greenwich uvijek bude uz mene? Vodila sam tako običan život. Dvije godine bezuspješne potrage za mirom, dvije godine pune tuge i krivnje. Što sam mogla učiniti? Bila sam iskvarena i trula iznutra i to me užasavalo. Nikakvi demoni me više nisu plašili. Faust je pozvao Mefistofelesa. Sklopio s njime pakt. Mefistofeles je dvadeset godina činio sve što je Faust želio. Proučavala sam mnogo godina da bih znala što znam. Mabel je tako dugo mrtva. Da li uopće zaudara? Morala sam se jako pomučiti da bih znala kako isključiti osiguranje na groblju. Morala sam se tako ojačati da bih mogla otkopati njezin grob prije zore. Morala uhvatiti neke životinje. Upaliti mnoge svijeće, pročitati mnogo, mnogo knjiga. Ne znam bi li se to nazvalo crnom magijom, ja to ne bih tako nazvala. I nije sotonizam. Ja nisam Lucifer. Zazivam nešto moćnije, nešto mnogo starije. Moram vratiti Mabel u život. Moram. Tako da ne bude malih Mabel kamo god krenem, sve do svoje smrti. Tako da ne živi više u mojim cipelama, mojoj kadi, mom hladnjaku. Mogla bih počiniti samoubojstvo, no previše se bojim smrti. Neka krv poteče, neke vatre gore. Neke riječi su izrečene. Vrati se Mabel. Vrati se. ...udarna vijest, požar u 72 i Kaneovoj ulici, George Beaman je na mjestu događaja. George? Hvala, Linda. Požar je počeo oko 1 ujutro i progutao je čitavu ulicu. Najvjerojatnije je počeo u napuštenom skladištu. Vatrogasci su uspjeli obuzdati požar velikim dijelom. Okollo su neki životinjski leševi... Krissi Mezoski radila je deset noći u mjesecu u prihvatilištu za beskućnike, nekoliko blokova dalje od ulice u kojoj je izbio požar. Slušala je na radiu izvještaj o požaru, pitajući se hoće li morati evakuirati beskućnike, kad je ušetala malena djevojčica. Nosila je crnu haljinicu i nepodnošljivo zaudarala. Krissi je stavila maramicu preko usta i nosa i prišla djevojčici. „ Moraš se okupati i dat ćemo ti novu odjeću, slatkice“, smiješeći je rekla. „Što ti se dogodilo“? Djevojčica ju je samo uplašeno gledala razrogačenih očiju. Otela se Krissinom dodiru i otrčala u kupaonicu. Krissi je uzela čistu odjeću i krenula za njom. „ Evo, zlato, nadam se da će ti ovo pristajati. Samo da skinemo ovo s tebe i..oooh“ Haljina je spala s djevojčice i ona je ostala stajati gola. Na njezinom tijelu bile su opekline i krvarila je iz različitih rana koje su činile nekakav uzorak, ali je bilo teško vidjeti o čemu se radilo. Krissi je maramica pala na pod. Djevojčica je zurila u nju očima tako velikim da je mogla nositi cijeli svijet. „...ostale vijesti, dogodio se čin vandalizma na groblju Woods Hill. Sigurnosni sistemi su isključeni i otkopan je grob Mabel Greenwich, preminule 7. ožujka 2081. Tijelo je izvađeno iz groba i nestalo je. Policija još nema nikakvih tragova. Ako netko ima kakvu informaciju, moli... |
- 00:48 - Komentari (15) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.03.2007.
xxx
|
Dva iza ponoći, polako je otkucao sat Sa usana tišina govori Na srcu još sirov je trag Što me na tebe samoća sjeća, i kako nema milosti gorkih te sjećanja donosi rijeka da me još jednom potkupi I poslije kraja kraj Iza dna opet pad Zašto lomiš slomljeno, Veneš davno uvelo, Zar da umrem ponovno? I poslije kraja kraj Iza dna opet pad Ne rani se ranjeno, Ne ustaje ponovo Kog je i Bog izdao Dva iza ponoći je lagano otkucao sat Ova noć mi u inat donosi Tvoju sliku kao sjeme zla Što mi te noćas samoća vraća I zašto nema milosti Da starom bolu otvorim vrata I da me još jednom porazi... |
- 00:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.02.2007.
Cijenjeni netko...
|
Zašto je čovjeku u tridesetima toliko važno dobronamjerno savjetovati mladu curu koja svoje blogovske događaje „izmišlja“, zašto mu je uopće važno čitati njezine bljezgarije? Tko si ti da bi meni uopće bilo stalo da znam da pratiš intelektualni razvoj jednog sitnog intelektualno inferiornog crvića, sitne dušice koja ne bi trebala izlaziti u svijet jer će je ljudi pojesti i kojoj je najbolje da ostane kod kuće? Zašto misliš da je kritika ikako shvaćena i da se o njoj uopće razmišlja? Tko si ti da govoriš o mome izričaju, o gramatici, o semantici i svim inim faktorima moje pismenosti? Kakva si ti uopće osoba kad si stavio takav koljački nick? Ima niz kontradiktornosti kod tebe. Zaista mi nije jasno zašto uopće čitaš blog osobe čiji je život vrijedan trpanja u mentalnu instituciju. Najbolje da se okreneš svome savršenstvu u svom izmišljenom svijetu, jer očigledno nemaš prijatelja ako svima daješ tako „dobronamjerne“ savjete. Briga me pratiš li me, briga me i šta misliš o meni, koji si ti čimbenik u mom „izmišljenom životu“Hej? Možda ja uopće ne postojim, možda tebe proglase ludim što komuniciraš sa izmišljenom osobom. Molim te, sad ću ja tebi dati dobronamjeran savjet, okani se ćorava posla. Srdačan pozdrav! |
- 14:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #
utorak, 20.02.2007.
Za D.
|
Nisam te htjela zavoljeti, ni tvoje ime znati Vrijeme je tako htjelo, morala sam ti srce dati. Nisam htjela osjetiti ljubav, ni poslije nje gorku bol Sudbina je tako htjela, i ti si sada samo moj Voliš me, znam, druga ti ne može biti što sam ja Nebo zna kako mi se srce topi, ti si moja utjeha Bila sam mu samo broj, igra što me ubija Sada znam to nije bila ljubav, duša mu je okrutna Nadam se da ćeš me zauvijek voljeti, Da u tvom pogledu neće biti zima Još jednom mi je ukradeno srce i strepim Da tvoju ljubav neka druga prima Ljubavni žar je sladak Ali strepnja od gubitka boli Hoćeš li ikada shvatiti Da borim se sa sobom, jer strah me da te volim??? |
- 14:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.02.2007.
Pronađite partnera koji vam savršeno odgovara tako što ćete razviti realne kriterije i očekivanja (članak preuzet s interneta)
|
Za razliku od većine drugih članaka koje možete na brzinu pročitati ovaj će zahtijevati više vremena jer zahtjeva i vašu aktivnost. Sastoji se od nekoliko faza i trebat će dosta razmišljanja, a imat ćete i neku vrstu zadaće. Ipak, nema profesora koji će vas ocijeniti, zbog toga vježbama možete posvetiti vremena koliko želite i biti aktivni onoliko koliko smatrate da je dovoljno. Proći ćete kroz šest vježbi koje se nalaze na dnu teksta. Budući da je kompletan formular samo za vaše oči trebali biste biti potpuno iskreni. Ove vježbe pomoći će vam ubrzati proces pronalaska savršenog partnera i unaprijediti ljubavni život. Pri postizanju bilo kakvog cilja veliku pomoć može pružiti vizualizacija. Vrhunski sportaši vizualiziraju sebe kako prolaze kroz cilj prvi, kako preskaču određenu visinu ili zabijaju gol na prepunom stadionu. Možda će vam biti teško vizualizirati ljubavni uspjeh, posebno ako veze ili prijašnja iskustva nisu dobar uzor za ono kako bi veza trebala izgledati. Zbog toga prije definiranja i mogućnosti vizualiziranja ljubavnog cilja trebali biste proći kroz proces samootkrivanja. Na taj način ćete uspjeti detektirati neke pogrešne stavove koje su ometali vašu potragu za partnerom u prošlosti. Prvi korak je napisati „popis želja“, odnosno karakteristika koje bi vaš idealni partner trebao imati. Kada postanete svjesni onoga što želite, vrlo brzo ćete to i dobiti. Čak iako ste zadovoljni dosadašnjim izborom partnera ove vježbe će vam pomoći kako bi se stvari slijedeći put razvijale u pravom smjeru i kako ne biste ponovili iste pogreške koje su dovele do raskida. Možda mislite kako će to što postanete svjesniji ljubavi učiniti je manje romantičnom. Međutim, kada prava ljubav uđe u vaš život, kemija preuzima stvar u svoje ruke, što znači da će i u tom trenutku popis koji napravite „odletjeti kroz prozor“. Vježbe će vam samo pomoći pronaći pravu ljubav prije, a neće promijeniti je. Stoga nije važno počinjete li vježbu s popisom svih karakteristika koje bi trebao imati vaš savršen partner ili tek s nekoliko natuknica, važno je da počnete s nečim i da započnete sada. Jedini zahtjev koji se stavlja pred vas je da vaš savršeni partner bude VAŠ savršeni odabir, a ne vaše obitelji, prijatelja ili onoga što vam nameće filmska industrija. Nikad nemojte zapisivati nešto samo zbog toga što mislite da se uklapa u društvena očekivanja, npr. „djevojka ne bi trebala biti mlađa od mene“ ili „partneri bi trebao zarađivati više od mene“. Pokušajte se radije koncentrirati na unutarnje (psihičke) kvalitete nego na fizičke atribute poput izgleda ili socijalnog statusa. Ispod se nalazi šest vježbi koje biste trebali proći, nemojte žuriti, svakoj vježbi posvetite dovoljno vremena. Vježba 1: Moj idealan partner Izgled:__________________________________ ________________________________________ ________________________________________ Karakteristike osobnosti:_________________ ________________________________________ ________________________________________ Druge kvalitete: ______________________ ___________________________________ ___________________________________ Što ste zapisali? Prema dosadašnjim iskustvima i muškarci i žene teže osobama sličnog socijalnog statusa i vršnjacima, s nekoliko dodatnih osobina poput dobrog smisla za humor, osim toga žene često navode financijsku sigurnost, naravno to ljepše uobličuju pa se često na popisu nalazi visoko obrazovan ili ambiciozan. Muškarci često žele sexy ženu, ali želju izražavaju ljubaznije riječima dobrog izgleda ili privlačnu. Razlog zbog kojeg žene žele financijsku sigurnost, a muškarci dobar izgled je biološki. Trebali biste pokušati „ubiti“ u sebi taj instinkt. Prvo upozorenje muškarcima: dugonoga plavuša s velikim grudima može vas mučiti cijeli život samo zbog toga što je prekrasna, može spavati do podne svaki dan, biti veoma samokoncentrirana bez imalo interesa za vas i vrlo skupa za „održavanje“. Istovremeno upozorenje ženama: Uspješan političar, odvjetnik, nogometaš ili glumac čija vas moć privlači sigurno nije oličenje osjećajnosti. Svijet je okrutan, te da bi netko bio uspješan mora biti i sam okrutan, gotovo bezosjećajan. Osim toga nikad neće imati vremena za vas. Vjerojatno vam svi u vašoj okolini govore kako se bolje udati bogato, jer svi su muškarci isti, pa je bolje bar biti materijalno osiguran. Problem je u tome što se u ovom slučaju ne udajete za muškarca nego bogatstvo. Iako bogati muškarci često znaju biti na prvi pogled iznimno šarmantni, njihov šarm je uglavnom tanak kao novčanica od 1000 kn. Ako se probijao sam kroz život i sam je stekao bogatstvo naučio je biti okrutan i vjerojatno je radoholičar, s kojim će vam biti nemoguće živjeti. Ako je pak odrastao u bogatoj obitelji vjerojatno je razmažen i duboko u sebi nesiguran. U svakom slučaju, budete li se okretali za novcima, na teži način ćete shvatiti pravo značenje one „novac ne može kupiti sreću“. Vjerojatno sada ponovno razmišljate što biste u stvari htjeli od partnera. Koje osobine? To i jeste svrha prve vježbe. U vježbi 2, popišite dobre kvalitete koje vi imate ponuditi partneru. Ako imate problema s pravljenjem popisa, zatražite pomoć prijatelja. Ili se sami prisjetite što vam inače dobri prijatelji hvale i što ističu kao vaše dobre osobine. Možda mislite da to što kuhate dobru tjesteninu i nije neka stvar koja bi mogla privući partnera, ali je zapišite jer to je ono što u stvari vas čini osobom takvom kakvom jeste. Vježba 2: Zbog čega sam ja toliko sjajna/sjajan Moje dobre osobine: _____________________ ______________________________________ Druge moje kvalitete:____________________ ______________________________________ Aktivnosti kojima se bavim:________________ ______________________________________ Posebne vještine koje imam:_______________ ______________________________________ Vježba 3: Zbog čega nisam najbolji partner ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ Kada pronađemo nekoga tko će nas voljeti zbog pozitivnih osobina koje imamo, naravno da očekujemo kako će se morati nositi i s našim lošim osobinama. Sugerira li vam to još nešto? Naravno! Kada pronađete g. ili gđu. Savršenu, naravno da neće biti savršena. Nastavite li čekati savršenstvo, možda ga pronađete s 80 i nešto kada vam vid i druga osjetila oslabe. Nesavršenost je ono što morate očekivati. Ključno je pitanje s koliko nesavršenstva ste se spremni nositi? Odgovor na ovo pitanje je ono čega biste se trebali držati. Neka vam to postane standard za hodanje i veze. I što prije postavite te standarde to bolje. Budete li čekali da vas neka osoba u potpunosti razočara i da se izgubi i najmanja privlačnost prije nego što prekinete odnose, samo gubite dragocjeno vrijeme. Možda se čini okrutno kada se glasno izrekne, ali na taj način ćete ubrzati svoju selekciju i prije ćete detektirati pravog. Vježba 4: Pet stvari koje ne volim ali mogu ih podnijeti i nositi se s njima ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ Vježba 5: Pet stvari koje ni pod kojim uvjetima ne bih mogla tolerirati ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ Zadnji korak je nešto zabavniji. Umjesto da gledate ono što ne biste mogli podnijeti, sada je vrijeme da razmislite o dobrim osobinama vašeg potencijalnog partnera - ovo je u stvari najvažniji korak. Možda ćete ponovno pogledati kvalitete koje ste nabrojili u vježbi 1, najbolje bi bilo da prvo napišete i ovaj popis pa da se testirate, koliko se slažete s onim što ste naveli u vježbi 1? Vježba 6: Moram imati - pet stvari, osobina bez kojih ne bi mogla/mogao živjeti ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ ________________________________________ Kada ste gotovi s vježbama imate svoj privatni vodič za za izbor partnera. Popisi vam mogu pomoći na mnoge načine. Na primjer, upoznate li nekog tko vam se čini zainteresiranim za vas, imat ćete osnove prema kojima ćete ga moći skenirati, te ćete koliko-toliko unaprijed moći procijeniti uklapa li se u vaše želje i vaša očekivanja. Na taj način ćete ubrzati postupak selekcije. Možda se čini smiješnim kada se izgovori na takav način, ali više nećete gubiti vrijeme na ono što znate da nema budućnosti. Budu li se vaša očekivanja s vremenom mijenjala, nemojte se brinuti. Slobodno bacite stare popise i napravite nove. |
- 09:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Rujan 2010 (1) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (6) Veljača 2008 (1) Prosinac 2007 (1) Listopad 2007 (1) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (1) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (4) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (9) Prosinac 2006 (7) Studeni 2006 (19) Listopad 2006 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
više nije riječ o bivšim ljubavima(dobro, tu i tamo), već o svemu pomalo, uglavnom stvarni događaji, razmišljanja, pjesme, sve...   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! src="http://us.video.aol.com/snag/?pmmsid=1521189&autoplay=0" scrolling="no" frameborder="0" width="320" height="372">  POSTOVI: TO KNOW HIM IS TO LOVE HIM     o meni: - 24 godine, prirodna crnka, trenutno plava, sliku ne dam  - duhovita, otvorena, sklona filozofiranju - smeđe oči - volim- sve što vole mladi - najviše volim lijepe stvari, veliki sam estet - muškarce koji znaju izaći na kraj sa mnom, usput ako su crni i visoki... - beskrajne vožnje u svom autu, kroćenje opasnih krivina - shopping s frendicama - prirodu - jesen u mom gradu - kreativnost - popularnu psihologiju - jezike(trenutno učim španjolski) - strane tradicije i kulturu -ne volim- ima vrlo malo stvari koje ne volim, neiskrene i zlonamjerne ljude, te one koji ne vole životinje i nemaju razumijevanja za druge.. Pored toga još i one koji se ne znaju šaliti na svoj račun. život je prekratak da bi se zamaralo sa stvarima koje ne volim, zato iznova svaki dan pokušavam pronaći bar jednu novu stvar koju volim i koja me oduševljava                   |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||